Psihijatar Stanislav Grof je tijekom svog višegodišnjeg kliničkog rada sa ljudima u proširenim stanjima svijesti došao do zaključka da osim biografske postoje još dvije razine psihe koje je nazvao perinatalnom i transpersonalnom razinom. Navedene razine nam u pravilu nisu dostupne u uobičajenom budnom stanju svijesti, ali nam mogu postati dostupne kada uđemo u prošireno stanje svijesti.
Temeljem provedenih kliničkih istraživanja i uočavanja određenih ponavljajućih obrazaca, S. Grof je perinatalni dio psihe podijelio u četiri kategorije koje je nazvao osnovnim perinatalnim matricama (eng. basic perinatal matrices, skraćeno BPM). Osnovne perinatalne matrice su obrasci iskustava koji su povezani sa stadijima poroda tj. odnose se na iskustva koja se odnose na period prije poroda, za vrijeme poroda te neposredno nakon poroda. Ta iskustva karakteriziraju specifične kombinacije emocija, fizičkih senzacija i simboličnih slika.
Osim što sadrže elemente koji predstavljaju ponovno proživljavanje izvornog iskustva fetusa u određenom stadiju poroda, perinatalne matrice također uključuju različite scene iz prirodnog, povijesnog i mitološkog svijeta sa sličnim iskustvenim sadržajem, a koji dolazi iz transpersonalne razine psihe (razina psihe koja transcendira našu osobnost).
Ta povezanost stadija poroda sa simboličnim slikama nije slučajna ni nasumična, već ima svoju „iskustvenu logiku“.
Prva perinatalna matrica (BPM I)
se odnosi na mirno postojanje embrija/fetusa prije poroda. Ukoliko dođemo u kontakt sa ovom matricom, mogu nam se javiti simbolične slike koje se odnose na velike otvorene prostore bez granica, galaksije, međuzvjezdane prostore, iskustvo plutanja u oceanu, iskustvo vodenih životinja (ribe, dupini, kitovi) te umirujući prizori prirode. Takve slike se odnose na iskustvo ukoliko je period trudnoće prošao u redu. Međutim ukoliko su postojali određeni problemi u iskustvu fetusa (npr. majka je za vrijeme trudnoće konzumirala narkotike), možemo imati iskustva mračnih i opasnih prijetnji, osjećaj da smo otrovani, mogu nam se pojaviti slike zagađenih voda i toksičnih odlagališta otpada, vizije zastrašujućih demonskih figura i sl.
Druga perinatalna matrica (BPM II)
se odnosi na početak poroda kada se počinju javljati kontrakcije u maternici, a grlić maternice još nije otvoren. Ovo je zahtjevan stadij poroda kako za majku tako i za dijete, a čije se blaženo iskustvo amniotičkog univerzuma i osjećaja jedinstva sa majkom promijenilo u „kozmičku opresiju“. Beba počinje osjećati kako se svijet (maternica) oko nje stišće, a ne postoji izlaz iz te situacije. Ukoliko dođemo u doticaj sa tom matricom, osim osjećaja bezizlaznosti, bespomoćnosti te osjećaja pritiska na različite dijelove tijela, mogu nam se javiti simbolične slike kako nas cijeli kozmos stišće i guši ili da nas je progutala neka mitološka zvijer. U toj matrici javljaju se slike arhetipskih čudovišta koja nas dave (zmajevi, ogromne zmije, tarantule, hobotnice), osjećaj prijetnje, intenzivne tjeskobe i dojam spuštanja u podzemni svijet. Ovu matricu karakteriziraju osjećaji bespomoćnosti, beznađa, krivnje, apsurdnosti života i egzistencijalnog očaja. Ti osjećaji mogu poprimiti metafizičke proporcije. Također se javlja osjećaj gubitka linearnog vremena te imamo osjećaj da će to iskustvo trajati vječno, kao da smo osuđeni na vječno prokletstvo. Javlja se identifikacija sa zatvorenicima u tamnicama i koncentracijskim logorima, sa životinjama u zamkama i kavezima. To stanje tame, očaja i gubitka smisla također je poznato i kao tamna noć duše (the dark night of the soul). Iako je zahtjevan, to je važan stadij prije duhovnog otvaranja i iskustva (ponovnog) rođenja.
Treća perinatalna matrica (BPM III)
se odnosi na iskustvo prolaza kroz porođajni kanal nakon što se grlić maternice otvorio. U toj matrici javljaju se slike kolektivnog nesvjesnog koje se odnose na titanske bitke, a nerijetko su prisutne i slike nasilja. Ovo je također stadij u kojoj se javlja seksualna energija, no najčešće u distorzivnom obliku u smislu da su seksualni impulsi povezani sa fizičkom boli, agresijom i anksioznošću. Stoga su slike koje nam se javljaju pornografske, sadomazohističke pa čak i sotonističke prirode, a mogu nam se pojaviti i slike seksualnog zlostavljanja, perverzija, silovanja i sl. U toj matrici također nam se javljaju simbolične slike bitki i krvavih revolucija, a u kojima se možemo izmjenjivati u ulogama agresora i žrtvi.
Četvrta perinatalna matrica (BPM IV)
se odnosi na trenutak rođenja i dolaska u svijet. U ovom stadiju često se javlja motiv vatre te se javljaju vizije gradova i šuma kako gore, kako naše tijelo prožima toplina. Javljaju se motivi čistilišta, ptice Feniksa te motivi smrti i ponovnog rođenja. U ovoj fazi nam se može desiti smrt ega u smislu smrti starih koncepata o tome tko smo i kakav je svijet u kojem živimo. Naime iskustvo poroda može biti traumatično te ostavlja psihološki otisak koji sve do sada nije bio psihološki procesuiran.
Simbolična smrt je praćena osjećajem sveprisutne tjeskobe i katastrofe ogromnih proporcija, osjećaja gubitka svega što znamo i svega što jesmo, tzv. hitting cosmic bottom. Pritom je često prisutan strah da nema ničega na drugoj strani, a radi čega osobe mogu psihološki zapeti u toj fazi, stoga im je potrebno ohrabrenje i potpora da ju prođu do kraja.
Nakon simbolične smrti slijedi ponovno rađanje, prilikom kojeg se javljaju vizije svijetla i božanskog otkrivenja, prikazi božanskog krajolika, anđela, Velike Kozmičke Majke i sl. Osjećamo se oslobođeni, ponovno rođeni, te se javlja snažan priljev pozitivnih emocija.
Ove opisane matrice se odnose na situaciju kada porod ide prirodnim tijekom. U situacijama npr. anestezije ili carskog reza, iskustva su drugačija te najčešće nemaju takav trijumfalan kraj.
Iz svega opisanog možemo zaključiti kako beba ima vlastito iskustvo poroda, a to iskustvo ostavlja u našoj psihi svoj emocionalni otisak. To može rezultirati time da nas kroz život prate određeni emocionalni i ponašajni obrasci koji svoj nastanak vuku iz samog iskustva rođenja, a da toga nismo svjesni. U stanjima proširenih stanja svijesti (u koje možemo doći npr. tehnikom holotropskog disanja), ta perinatalna razina psihe nam postane dostupna, te uz adekvatnu pomoć i podršku facilitatora imamo priliku psihološki procesuirati navedena iskustva i otpustiti one obrasce koji nam više ne služe.