Što budistički monah, ljubitelj ekstremnih sportova i partijanerica koja odlazi na muzičke festivale imaju zajedničko?
Svi oni žele izaći iz svoje glave i doseći iskustvo koje nadilazi naše uobičajeno samopoimanje. O tome i o još puno zanimljivih stvari pišu autori Kotler & Wheal u knjizi „Stealing fire“.
O kakvoj vatri je riječ? Naslov knjige aludira na mit o Prometeju koji je ukrao vatru od bogova sa Olimpa i dao ju ljudima. Vatra o kojoj pišu su stanja ekstaze (koja spadaju u specifični rang izmijenjenih stanja svijesti), a karakterizira ih intenzivna euforija i osjećaj snažne povezanosti sa inteligencijom većom od nas samih.
Iz tog ranga mogu se izdvojiti tri specifične kategorije:
1) Flow state – optimalno stanje svijesti u kojem se osjećamo izvrsno i izvrsni smo u onome što radimo. To su in-the-zone momenti intenzivnog fokusa u kojima sve ostalo nestaje
2) Kontemplativna i mistična stanja – tehnike poput mantranja, meditacije, molitve, plesa i sl., a koriste se kako bi se ego „ugasio“
3) Psihodelična stanja
Iako ta stanja na površini mogu djelovati različito, ona imaju zajedničke fenomenološke karakteristike: odsustvo sebstva, odsustvo vremena, lakoća i bogatstvo iskustva.
Odsustvo sebstva – prefrontalni korteks inače stvara osjećaj sebstva (self), a u tim stanjima velika područja tog dijela mozga su neaktivna. Tada utihne self-talk, unutarnji glas.
Odsustvo vremena – također povezano sa neaktivnim prefrontalnim korteksom koji inače kalkulira vrijeme; u tim stanjima pažnja je u sadašnjem trenutku te percipiramo više podataka i brže ih obrađujemo.
Osjećaj lakoće i izostanak napora – biološka podloga tog stanja u kojem nadiđemo uobičajenu motivaciju su neurotransmiteri, a u stanjima ekstaze je više njih aktivno istovremeno.
Osjećaj bogatstva iskustva je posljedica pristupu više podataka, pojačane percepcije i pojačanog osjećaja povezanosti
Spomenuti autori navode kako su četiri glavne sile ekstaze psihologija, neurobiologija, farmakologija i tehnologija. Naime zahvaljujući razvoju tih područja imamo veći pristup i bolje razumijevanje proširenih stanja svijesti.
Iz opisanog je jasno da ta stanja imaju velike mogućnosti i potencijale, pa tako primjerice postoje organizacije (SEAL, Google) koje aktivno traže ecstasis stanje uma radi što boljih performansi. Međutim potencijali tih stanja kao i tehnike kako doći do njih nisu opće poznati niti prisutna u širim društvenim krugovima. Kako to da nam je ekstaza do sada promakla? Knjiga i na to daje odgovor – zbog toga što postoje društvena ograničenja koja nas sprečavaju da pristupamo takvim stanjima.
To su prije svega:
religijska ograničenja (organizirane religije ne žele da ljudi imaju direktno iskustvo ekstaze/božanskoga tj. direktno otkrivanje, već da slijede doktrinu crkve koja obeshrabruje takva iskustva), tjelesna ograničenja (stav da iskustva koja imamo uz pomoć psihodelika (i drugih psiho-tehnologija) su „varanje“ tj. nisu jednako legitimna kao npr. meditacija), i državna ograničenja (smatramo opasnim i neprihvatljivim ono što država proglasi ilegalnim, bez obzira što su neke legalne supstance (alkohol) opasnije od ilegalnih; stanja svijesti koje preferiramo su ona koja osnažuju postojeće kulturološke vrijednosti, a stanja svijesti koja djeluju subverzivno, u kojima preispitujemo postojeće norme i status quo, nisu prihvatljiva).
Naravno kod ekstaza nije sve uvijek ružičasto, ona nose sa sobom i rizike. Možemo npr. dobiti mesijanski kompleks, razviti mentalne distorzije (prisutno u kultovima), ili postati bliss junkies i state chasers. Autori također upozoravaju da industrije koje imaju najviše interesa za zlouporabom tih stanja svijesti su vojska i oglašivačka industrija.
No da završimo u pozitivnom tonu, statistika kaže da skoro 1 od 10 Amerikanaca konzumira psihodelike, a najčešće motivacije za to su mistična iskustva, introspekcija i znatiželja. „Transcedence, not decadence, appears to be driving the use forward.“
Autorica teksta: Iva Žic
Literatura: Stealing fire, Kotler & Wheal
