„Sposobnost da budemo ljudi ukorijenjena je u našoj sposobnosti samo-transcedencije.“

Abraham Maslow

Transpersonalna psihologija je slabije poznata grana psihologije, ali čini se da u zadnje vrijeme postaje sve aktualnija. Nastala je pod snažnim utjecajem tzv. pokreta ljudskog potencijala (eng. human potential movement) – pristupa u psihoterapiji i psihologiji koji naglašava osobni rast, senzibilnost u međuljudskim odnosima te veću slobodu i spontanost u življenju, a koji je proizašao iz kontra-kulture 60-ih godina 20. stoljeća u SAD-u. Poznati američki psiholog Abraham Maslow je transpersonalnu psihologiju još 1968. godine nazvao četvrtom silom u psihologiji (gdje je biheviorizam bio prva, psihoanaliza  druga, a humanistička psihologija treća sila). U tom periodu Maslow je bio u kontaktu sa psihijatrom Stanislavom Grofom (su-kreatorom metode holotropskog disanja) te su zajedno raspravljali o tome koji naziv dati tom novom području koje se polako stvaralo u psihologiji kao nadogradnja na humanističku psihologiju. Naposlijetku su se odlučili za naziv transpersonalna te se taj pojam počinje prvi puta pojavljivati u akademskim časopisima od 1970-ih na ovamo, nakon čega je uslijedilo stvaranje stručnih asocijacija (The Association for Transpersonal Psychology osnovana 1972 i International Transpersonal Psychology Association osnovana 1973).

Budući da klima u akademskoj zajednici u to vrijeme nije bila blagonaklona prema idejama koje je zastupala transpersonalna psihologija, Robert Frager i James Fadiman su 1975.g. osnovali Institut za transpersonalnu psihologiju, prvu američku obrazovnu instituciju posvećenu toj grani psihologije. Nakon toga su i druge obrazovne institucije i sveučilišta u SAD-u počeli nuditi kurikulume iz tog područja. Danas postoji i Europska asocijacija za transpersonalnu psihologiju te se takvi kurikulumi nude na brojnim obrazovnim institucijama diljem Europe.

Samoaktualizacija i transcedencija

Kako bismo bolje razumjeli transpersonalnu psihologiju valja spomenuti poznatu Maslowovu hijerarhiju potreba i ono što je on nazvao peak experience. Prema toj hijerarhiji na dnu se nalaze osnovne potrebe. To su fiziološke potrebe čije zadovoljenje je nužno kako bismo osigurali osnovno biološko preživljavanje (potreba za zrakom, vodom, hranom, skloništem, reprodukcijom…), te potom potreba za sigurnošću (potreba za sigurnim zaposlenjem, za zdravstvenom skrbi i sl.). Tek kada se te potrebe zadovolje osoba će biti u dovoljnoj mjeri motivirana da zadovolji više psihološke potrebe, u što spadaju najprije potreba za pripadanjem i ljubavlju (obitelj, prijateljstva, seksualna intimnost), te potom potreba za poštovanjem (samopouzdanje, društveni ugled, osjećaj postignuća, poštovanje od drugih i poštovanje drugih i sl.).

I na kraju tj. na vrhu piramide, nakon što su sve ove potrebe nižeg reda zadovoljene, pojaviti će se potreba za samoaktualizacijom. Samoaktualizacija znači da je osoba realizirala svoj puni potencijal. Maslow je to opisao kao želju da se ostvari sve što osoba može ostvariti, da postane najviše što može postati, da upotrijebi i razvije svoje talente i sposobnosti te da teži ostvarenju svojih ciljeva. Različiti ljudi mogu imati snažne specifične želje da npr. postanu idealan roditelj, da postignu uspjeh u nekom sportu, da stvore neko umjetničko djelo, izume nešto i sl. I dok su osnovne potrebe iste za sve ljude, što se više penjemo po njihovoj hijerarhiji, to su one specifičnije za različite osobe.

No ono što je manje poznato jest da je Maslow pred kraj svoje profesionalne karijere na vrh piramide stavio još jednu potrebu, a to je potreba za transcedencijom.  Prema Maslowovim riječima: „Transcedencija se odnosi na najviše i najinkluzivnije tj. holističke razine ljudske svijesti, ponašanja i odnose, kao cilj a ne sredstvo, prema sebi, prema bližnjima, prema ljudskim bićima općenito, prema drugim vrstama, prema prirodi i prema kozmosu.“

Uz tu potrebu vežu se tzv. iskustva vrhunca (eng. peak experiences) koje je Maslow opisao kao „trenutke najveće sreće i ispunjenja“ u kojima osoba osjeća zanos, blaženstvo i jedinstvo sa svijetom oko sebe, gubi osjećaj za vrijeme i prostor, snažno je prisutna u sadašnjem trenutku, a stvarnost promatra sa osjećajem istinitosti, dobrote, ljepote, bogatstva, jednostavnosti i cjelovitosti. Maslow je smatrao da se takva iskustva najčešće pojavljuju kod osoba koje su postigle samoaktualizaciju.

Što transpersonalna psihologija proučava?

Kao što njeno ime sugerira, ona proučava ona iskustva koja transcendiraju našu personu tj. osobnost, kao što su različite vrste duhovnih, mističnih i transcendentalnih iskustava, sa ciljem da shvati koji je dublji značaj i svrha takvih iskustava te da ih integrira  u okvir suvremene psihologije. Naime do pojave transpersonalne psihologije postojala je snažna tendencija u psihologiji da se takva iskustva proglašavaju patološkima, nekom vrstom aberacije u normalnom funkcioniranju ljudske psihe. Ili pak prema Freudovoj psihologiji ona predstavljaju regresiju u stanje koje smo iskusili dok smo bili u majčinoj utrobi ili u ranom djetinjstvu. Međutim transpersonalna psihologija je napravila važan odmak od takvog stava. Abraham Maslow je smatrao da je uloga transpersonane psihologije da istraži daljnje dosege ljudske prirode. To znači da ono što smatramo optimalnim psihološkim funkcioniranjem (npr. da nismo anksiozni i opterećeni negativnim mislima, da imamo optimističan pogled na život i stabilan osjećaj identiteta), ne znači nužno i da je to kraj našeg razvoja. Transpersonalna iskustva nam ukazuju kako potencijalno postoje više razine funkcioniranja u kojima je naša percepcija intenzivnija, u kojima možemo iskusiti dublji osjećaj povezanosti sa drugima  i prirodom,  osjećamo višu razinu empatije i altruzima, imamo širu perspektivu te živimo autentičnije. Stoga takva iskustva prema transpersonalnoj psihologiji nisu sub-normalna već super-normalna, nisu aberacije već nam otkrivaju nešto važno o našoj vlastitoj prirodi i prirodi stvarnosti. Ona nam daju uvid u potencijal koji imamo kao ljudska bića. Ili drugim riječima – nude nam uvid u intenzivniju realnost, a ne u iluziju.

Zaključno možemo reći da iako je transpersonalna psihologija dugo bila na periferiji te se smatrala previše teoretskom i „neznanstvenom“, za očekivati je da će njezin značaj sve više rasti. Postoje mnogi važni suvremeni trendovi u psihologiji i znanosti općenito koji su snažno povezani sa transpersonalnom teorijom. Mindfulness je usko povezan sa transpersonalnom psihologijom, kao i istraživanja terapeutskih svojstava psihodelika koja trenutno proživljavaju svojevrsnu renesansu i daju obećavajuće rezultate. Tu svakako treba spomenuti i suvremeni filozofski i znanstveni interes za proučavanje i razumijevanje svijesti. Nadalje, postoje mnoga područja pozitivne psihologije koja se također presijecaju s transpersonalnom psihologijom, poput proučavanja altruizma, blagostanja i tzv. stanja protoka (eng. flow states). Također, sve je veći interes za holističkim tj. integrativnim pristupom u medicini. Sve su to indikacije da se u svijetu dešavaju kulturološke, akademske, znanstvene pa čak i političke promjene koje su direktno ili indirektno povezane sa područjem transpersonalne psihologije.

Autorica teksta: Iva Žic

Literatura:

https://en.wikipedia.org/wiki/Transpersonal_psychology

https://www.psychologytoday.com/ie/blog/out-the-darkness/201509/transpersonal-psychology

https://www.encyclopedia.com/religion/legal-and-political-magazines/peak-experience

https://en.wikipedia.org/wiki/Peak_experience

https://en.wikipedia.org/wiki/Maslow%27s_hierarchy_of_needs

https://www.aleftrust.org/why-transpersonal-psychology-is-in-demand/