Da li ste kada spontano, za vrijeme meditacije ili intenzivne fizičke aktivnosti, doživjeli iskustvo koje teško možete opisati riječima, a koje biste nazvali mističnim? Ili vam se možda radikalno promijenio osjećaj sebstva, bez obzira da li je taj unutarnji pomak trajao nekoliko sekundi, nekoliko sati ili duže?
Ako vam nešto od toga zvuči poznato, najvjerojatnije ste doživjeli ono što se naziva iskustvo buđenja (eng. awakening experience). Takva iskustva se mogu razlikovati po intenzitetu i trajanju, no zajednička karakteristika im je to da se dešavaju kada filteri našeg ega kroz koji doživljavamo stvarnost omekšaju i odjednom se „probudimo“ u drugačijoj stvarnosti.
Najčešći trigeri takvih iskustava su medijatcija i boravak u prirodi, a mogu se desiti i sasvim spontano. No ono što je naročito zanimljivo, a što će mnogima možda zvučati paradoksalno, jest da se takva iskustva mogu desiti i uslijed intenzivne psihološke patnje, očaja i duševnog previranja. Upravo tu temu obrađuje britanski autor, predavač i istraživač iz područja transpersonalne psihologije Steve Taylor u svojoj knjizi „Izlazak iz tame – Iskustva buđenja kroz patnju i bol“, u kojoj se bavi fenomenom duboke unutarnje transformacije koja se događa uslijed nepovoljnih životnih okolnosti i velikih kriza.
Postoji niz životnih okolnosti koje mogu dovesti do dubokih unutarnjih previranja, velike emocionalne boli i osjećaja gubitka. Dok smo deprimirani ili zbunjeni može doći do raskidanja naših psiholoških vezanosti. To dolazi naročito u situacijama kada su nam oduzeta naša vjerovanja, položaj ili uloge s kojima smo se poistovjećivali, oko kojih smo gradili svoj identitet. Ponekad sami biramo raskinuti neke vezanosti, a ponekad smo prisiljeni jer je netko drugi odlučio „raskinuti“ s nama.
Iako iskustva buđenja imaju dugoročne posljedice na osobu koja ih je proživjela, jedna od njihovih značajki je privremenost. Iskustvo kao takvo može trajati od nekoliko sekundi do nekoliko dana, a osjećaj koji smo doživjeli polako izblijedi. Međutim postoji još jedan tip iskustva buđenja gdje dolazi do potpune „duhovne alkemije“ kada osoba doživi trajno stanje budnosti.
Uz navedene primjere pozitivnih posljedica i ishoda, treba naglasiti kako su dugoročne posljedice previranja i traume najčešće vrlo negativne – PTSP, psihosomatske tegobe, depresija, tjeskoba, disocijacija. No isto tako čini se da nas patnja na određeni način produbljuje. Za mnoge ljude je bavljenje vlastitiom traumom bio snažan poticaj duhovnog razvoja – od učenja kako izaći na kraj s negativnim situacijama do stjecanja nove unutarnje snage, otkrivanje vještina i sposobnosti za koje ljudi nisu znali da ih imaju, razvijanje samopouzdanja i zahvalnosti prema životu te razvoju dubljeg suosjećanja prema patnji drugih. Psiholozi imaju i naziv za tu pojavu – posttraumatski razvoj, a taj pojam su prvi upotrijebili psiholozi Richard Tedeschi i Lawrence Calhoun. Posttraumatski razvoj često se događa za vrijeme dok osoba pati, pa pojam post-traumatski može donekle navoditi na pogrešan zaključak. Negativni i pozitivni učinci često se događaju istodobno.
Osobe koje su doživjele posttraumatski razvoj prošle su kroz postupni proces promjene. Međutim osim toga postoje i dramatični trenuci u kojima patnja dovede do nenadanog i naglog osjećaja duhovnog buđenja. Iskustvo je snažno te ne blijedi nakon određenog vremena. To je praćeno doživljajem da osoba ima novi identitet te na drugačiji način doživljava svijet. Takvo probuđeno stanje opstaje i osoba naposljetku shvati da je to sada njezino normalno stanje.
Steve Taylor to objašnjava kroz promjenu strukture ega. On postaje mnogo slabiji, ne postoji više čvrsta granica između nas i ostatka svijeta te se zato promijenjene osobe osjećaju povezano sa svime što ih okružuje. Ne osjećaju više da im nešto nedostaje ili da su nepotpuni.
Posljedice takvih iskustva su slijedeće:
- Promijenjen identitet – ego postaje manji, njegove granice mekše, smanjuje se neprestano „misaono blebetanje“, a povećava se osjećaj jedinstva sa svime.
- Stanje veće dobrobiti – osjećaj zadovoljstva, oslobođenje od uobičajenih briga i tjeskobe, naglasak na sadašnji trenutak.
- Osjećaj zahvalnosti – nema više uzimanja stvari zdravo za gotovo.
- Pojačana percepcija – veća razina svjesnosti ljepote i čudesnosti svijeta koji ih okružuje; „probuđeni“ promatraju svijet novim, dječjim očima.
- Osjećaj povezanosti – nema više osjećaja odvojenosti od svijeta, već nastupa „spoznaja da ste dio nečega mnogo ljepšeg, mnogo zagonetnijeg“. Osjećaj povezanosti odnosi se na prirodu kao i na druge ljude.
- Bolji međuljudski odnosi – produbili su se, više ih ispunjavaju i iskreniji su.
- Tihi um – misaono blebetanje je utihnulo.
- Zadovoljstvo u neaktivnosti i samoći.
- Življenje u sadašnjem trenutku – neprestano misaono blebetanje okrenuto je ili prošlosti ili budućnosti. No kada glasić u glavi utihne, možemo iskusiti sadašnji trenutak.
- Promjena u životnim vrijednostima – smanjeno zanimanje za materijalno, jače zanimanje za duhovnost.
- Manja usredotočenost na sebe te povećana altruističnost.
Opisi ovakvih iskustava mogu asocirati na vjerska preobraćenja, no riječ je ipak o različitim fenomenima. Iako postoje određene sličnosti, ova iskustva ne treba međusobno brkati. Naime, osoba koja se preobrati na određenu religiju također se osjeća preporođenom, ima nov pojam identiteta i novi svjetonazor. Međutim, ta dva iskustva razlikuju se u nekoliko važnih značajki, a najvažnija je to što preobraćenje u pravilu znači prihvaćanje određenih shvaćanja i vjerovanja, dok trajno duhovno buđenje ne podrazumijeva promjenu vjerovanja nego promjenu bivanja i doživljavanja svijeta. Um se oslobađa vjerovanja i koncepata, svijet se više ne tumači kroz određene koncepte, nego na izravniji, neposredniji način.
U konačnici možemo zaključiti kako iskustva buđenja predstavljaju put prema samome sebi tj. prema otkrivanju našeg istinskog Ja. To je ono što leži ispod površine uzburkanog uma i misaonog blebetanja. Da bismo vidjeli što leži na dnu jezera, površina vode mora biti mirna. I upravo tu počinje naše buđenje – u tišini i okretanju pažnje prema unutra.
Autorica teksta: Iva Žic
Literatura: Steve Taylor „Izlazak iz tame – Iskustva buđenja kroz patnju i bol“ Izdavač: Planetopija
